"Efendija, ja ne branim. Ako hoće neka ide!"

Piše: Hašim Zahirović

U mekteb. Ja ne znam šta treba za promijeniti krov. Ne znam ni mnogo šta drugo. Ali znam da uspjeha u mektebu nema bez motivacije djece od strane roditelja, bez pozitivnog stava njihovog društva i bez materijalne podrške od strane džemata.

Vi znate dobro kako uspijevate motivisati dijete da uspije  u školi. Da bi dijete išlo u mekteb a pogotovo uspjelo u mektebu potrebno je puno više. Da bi dijete samo došlo i bilo redovno potrebno je da imam obavi jako puno poziva, da posjeti one roditelje do kojih je moguće doći kada to odgovara i imamu i roditeljima, da ubijedi roditelje i članove džemata da je važno da djeca dolaze u mekteb, da budu redovna ali i da nauče osnovne stvari da bi znali pravilno komunicirati sa Allahom dž.š., sa drugim ljudima ali i sa samima sobom u izazovima koje život nosi.

Svaki imam radi sa čitavom školom djece, koja ne moraju biti redovna, ne moraju naučiti niti ponoviti što su već naučili i koja mogu prestati dolaziti u mekteb kadgod im se prohtije i bez ikakvog valjanog razloga. Više puta trebalo bi da radimo sa djecom čiji roditelji, kada ih upitaš o razlozima zbog kojih su njihova djeca neupisana ili samo neredovna u mektebu, odgovaraju, s punom odgovornošću, ponosno: „Ja mu, efendija, ne branim. Ako hoće neka ide."

Hvala Allahu dž.š. da imamo roditelja koji djeci ne brane doći u mekteb. Još kada bi ih poslali.  

Sa završenim mektebom neće dobiti posao

Sa završenim mektebom neće dobiti posao. Ni u okvirima Islamske zajednice u BiH, to što neko nije pohađao mekteb, nije nikakva prepreka da bude na visokim položajima u strukturama džemata, medžlisa. To što roditelj ne upisuje i ne šalje dijete u mekteb, kao da  nikome zvanično nije važno. To što neki od imama smiju i prozvati i pozvati roditelje da svoju obavezu odgoja djeteta u islamu podijele sa stručnim i pouzdanim imamom, to nije ništa zvanično sa bilo kakvim posljedicama za one koji se ogluše o takve pozive.

Ako je iskreno, ljudima iz institucija IZ- e,  mekteb na prvom mjestu u radu Islamske zajednice,  moralo bi se pokušati motivisati i roditelja i dijete i putem dobrog starog i nezamjenjivog materijalnog interesa. Iz kojeg fonda? Zašto ne ostaviti 5 % u džematu od zekata i sadekatul-fitra i iz toga, na Allahovom putu (fi sebilillah), one čija srca treba pridobiti (vel-muelleffeti kulubihim) motivisati da nauče ne biti u ropstvu (fir-rikabi), neznanja i dušmana i da nauče kako znanjem i propisima islama pomoći prezadužene (vel-garimine), siromašne (li-l-fukarai), one u nevolji (ve-l-mesakini) i putnike-namjernike (vebnis-sebili)!? Kako se moglo usloviti imamu stalno zaposlenje završenim fakultetom, moglo bi se usloviti i završenim mektebom mjesto na listi za izbor u džematski ili izvršni odbor onome ko to mjesto bude želio. To što ta mjesta nekad nekim ljudima nisu poželjna, vrijedilo bi i za to ispitati razloge u svakom pojedinom slučaju.

Smijem li pomenuti mogućnost u različitim iznosima članarine IZ-e za roditelje čija su djeca prethodne godine bila redovna u mektebu i učestvovala na hatmama, koje su ,mnogim imamima, i najvažniji i najsretniji (najstresniji) trenutak u godini.  Čudno je kako neki ljudi na položajima u džematima, pri medžlisima ali i na višim položajima očekuju da imam sam sve uradi  i na kraju on bude ocjenjivan na osnovu znanja djeteta koje taj dan možda neće ni doći. 

Često bude i slučajeva da je roditelj "nezadovoljan" radom imama zbog slabijeg uspjeha svog djeteta. A to dijete niti dolazi redovno niti uči dovoljno da bi se određeni rezultat vidio. Svaki imam koji je naučio jedno dijete da uči u Kur'anu zna, može i hoće naučiti i drugu djecu koja pokažu, svojim dolascima i trudom, da to žele i da su motivisana barem od strane roditelja. Od društva to nije baš često realno očekivati.  Za vrijeme mektebske nastave druga djeca se igraju i odlaze na izlete, u posjete, spavaju...

Šta dobije dijete koje ide redovno u mekteb?

Šta dobije dijete koje ide redovno u mekteb? Šta je realno da dijete usvoji u toku mektebske godine? Koliko godina se realno pohađa mekteb i tamo gdje je upisanost na dobrom nivou? Prvo učiti kako ili zašto? Neki znaju kako se klanja ali koliko ih zna zašto je to važno? Učiti prvo sura napamet naslijepo (naezber) ili prvo učiti  čitati i učiti Kur'an? Učiti teorijski propise o vjerovanju, ibadetu, ahlaku u prvim godinama a čitati u četvrtoj  ili petoj  godini nastave!? Je li moguće govoriti o nastavi bez ikakvih mehanizam koji garantuju da će se u procesu nastave obezbijediti redovnost i marljivost? Koliko je realno očekivati nastavu a vrijeme održavanja mektebske nastave je u slobodnom danima roditelja koji imaju potrebu i želju posjetiti svoje roditelje, rodbinu i prijatelje.

Mekteb u gradovima  ima konkurenciju, osim u školskim vannastavnim aktivnostima, i u svakovrsnom izboru kurseva, treninga, zabave. Gdje je realno smjestiti mekteb vremenski i sadržajno u tako zgusnutim terminima? Koliko je moguće ispoštovati plan i program mektebske nastave a da to ne bude djeci obaveza od koje, opipljivim interesima nemotivisani, bježe.  Je li realno očekivati da dijete zbog mekteba napusti sekciju u školi (većina ih je vikendom), za život i buduću karijeru važan kurs, trening od kojeg mu zavisi mjesto u ekipi ili na takmičenju...? 

Po nimalo skromnom mišljenju mnogih uvaženih kolega imama mekteb je, po pokazanoj zainteresiranosti za njega,  negdje u rangu,  a često i ispod, nivoa zainteresiranosti za kurs, trening, školsku sekciju a o nastavi neozbiljno je i govoriti.  Čak je i  petica iz vjeronauke u školi ista za onoga ko suru prouči onako kako je to moguće proučiti  samo redovnim učenjem  u mektebu, kao i za onoga ko je prouči repajući ko Edo Maajka (el ham du...).

Šta je realno zvanično i praktično  vrijedno pružiti djetetu kao priznanje za završenu godinu ili više njih u mektebu. Reći mu „Allahu na amanet", dati kesicu bombona, ili kao ozbiljna institucija izdati za društvo ili bar za Islamsku zajednicu važnu i važeću diplomu, certifikat  i uz to obezbijediti nagradu, koja će to biti? Odgovarajuća nagrada za onoga  i onome kome je uručena.

MašaAllah,  završio mekteb i ide u džamiju i brine o džamiji!?  Od Allaha dž.š. amanet!

Allahu na amanet!

Preuzeto sa rijeset.ba